Nedjeljno popodne
Upravo smo se vratili kući. Tata je rekao da sam na misi posebno svirao svoj bubanj.
Imam dva brata. Danas je srednji brat bio poslušan te je „uklonio“ svoju jednotjednu kaznu. Mama je napravila, meni najdraže špagete bolonjez, dok se tata s nama trojicom igrao kao nikada do sad. Pošto je baka otišla u Njemačku kako bi pomogla teti koja je rodila četvrto dijete, djed je došao na ručak te pogledao Nedjeljom u dva. On je veseljak i uvijek me nasmije. Za razliku od drugih, ima dugu sjedu kosu i smiješne brčiće. Ali braća...Za njih treba posebna stranica! Kada se prvi rodio, ja, osmogodišnja mamina mimoza od djeteta, izgubio sam pola pažnje. Ali ta pažnja mi više nije bila bitna, jer sam zauzvrat dobio još toliko ljubavi od brata. Ta mala slatkica se ubrzo pretvorila u geparda koji sada uči malog brata umijeću glupiranja. Mama...Za nju imam samo riječi hvale. Da ne duljim, tata...Ee...! On je tata za pet! Vratimo se u sadašnjost. Djed je već izašao iz dvorišta i otišao kući na svoj popodnevni počinak. Ja pomažem mami oko posuđa. Ubrzo mi dolaze rođaci pa moram pospremiti sobu.
Sad moram ići, a o idućoj nedjelji ću vas obavijestiti. Možda!
Karlo Grgić, VII.c